Praesbyopia – staračka dalekovidost

Termin koji mi u našem jeziku koristimo za prezbiopiju je staračka dalekovidost, a to je termin koji nije baš sretno izabran. Pod prezbiopijom podrazumjevamo slabost akomodacije oka na blizinu, a koja je vezana uz određenu životnu dob. Akomodacija kod osoba koje nemaju refrakcionu grešku obično počne između 44 i 46 godine života a karakteriše se nemogućnošću čitanja sitnih slova na normalnom rastojanju, nego se tekst mora odmicati od očiju. Ovo je posebno izraženo u uslovima smanjenog svjetla, u rano jutro, ili kod umora. Većina ljudi se osjećaju pospanim kad čitaju bez naočala. Ova pojava se pogoršava negdje do 55 godine života, kada se obično ustabili. Prezbiopija se prije ispoljava kod osoba koje su i ranije bile dalekovidne, ali su snagom akomodacije savlađivali tu svoju dalekovidnost.

Korekcija prezbiopije se vrši naočalima sa plus staklima. Pri tome ima nekoliko načina korekcije.

1. Naočale za čitanje imaju stakla normalne veličine i služe samo za čitanje, pri gledanju udaljenih predmeta slika je mutna.
2. Polunaočale, imaju stakla polovine normalne veličine, tako da pogled u daljinu nije ometen dioptrijom stakala naočala.
3. Bifokalne i trifokalne naočale su sastavljene od dva ili tri dijela različite dioptrijske jačine koji su vidljivo stepeničasto razdvojena i služe za gledanje različito udaljenih predmeta, kako onih blizu, tako i onih dalekih, odnosno i onih na srednjoj daljini ( trifokalne)
4. Multifokalne naočale su izbrušene tako da imaju nekoliko različitih dioptrijskih jačina koje postepeno prelaze jedna u drugu i bez vidljivih prelaza na staklu. Tako se dobije oštra slika predmeta u svim pravcima pogleda. Za ovu vrstu naočala često je potrebno navikavanje, i bolje je uzimati okvire sa dovoljno velikim otvorima za stakla.

Kada se odlučiti na operaciju katarakte?

O vremenu kada treba uraditi operaciju katarakte (sive mrene ) odlučuje pacijent, a ne doktor. Naravno, da pacijent traži savjet oftalmologa, ali je konačna odluka na pacijentu.

Davno je prošlo vrijeme kada se čekalo da katarakta “sazri” i da pacijent ne vidi brojati prste pred okom, pa da se operiše katarakta. Iako ima dosta vremena za čekanje, ovu fazu , kada je vid jako umanjen, ne treba čekati, samim tim što čekanjem otvrdne jezgro u leći oka, pa je teže uraditi operaciju ultrazvulom, a ponekad i nemoguće. Tada se radi druga metoda, kod koje se mora praviti mnogo veći rez nego kod operacije fakoemulzifikacijom (ultrazvukom), te su i komplikacije češće, a vidni rezultati slabiji. Kada vidna ostrina oka padne ispod 0,50 (50%), treba razmisljati o operaciji.

Pacijent obično ima jako puno vremena da odgađa odluku o operaciji. Međutim u nekom trenutku siva mrena dođe do tog stepena razvoja kada ometa svakodnevne životne aktivnosti. Kod postavljanja odluke o operaciji pacijentu mogu pomoći sljedeće opaske, koje će iznijeti svome doktoru.

- Moj vid mi stvara problem

- Promjena naočala mi ne pomaže više

- Teško prepoznajem lica

- Pri vožnji ne vidim saobraćajne znake

- Kada vozim jako mi smeta sunce i farovi automobila, jer me zablješćuju i zasljepljuju

- Ne vidim registarske tablice automobila ispred sebe, na rastojanju manjem od 20 metara ( 5 dužina automobila)

- Ne vidim dovoljno da radim stvari koje volim, da čitam, gledam TV, izlazim s prijateljima

- Imam probleme sa vidom na svom poslu, smeta mi raditi

- Bojim se da ću zbog slabijeg vida udariti u nešto, ili upasti negdje

- Moja nezavisnost je ugrožena, a volim da ne ovisim ni o kom

- Imam i druge speciične probleme o kojima bih htio prodiskutovati

Da još jednom ponovim, znači da ovisno o aktivnostima I poslu koji radi, svaki je pacijent poseban, I na osnovu toga, on sam donosi odluku o vremenu operacije

Astigmatizam oka

Pojam astigmatizma je teško objasniti nekome ko ne zna bar osnove optike.

U optici, nauci o svjetlosti, uglavnom se govori o prelamanju svjetlosti. Svjetlost ima različitu brzinu kretanja u sredinama sa različitom gustinom. U praksi se tu radi o različitoj brzini svjetlosti u vazduhu u odnosu na druge tvari. Štap zaboden dopola u vodu izgleda prelomljen jer svjetlost u vodi ima manju brzinu i slika štapa iz vode stiže do oka kasnije nego slika štapa koji je još u vazduhu.

Staklo i plastika su još gušċi od vode i oni se koriste u svrhu modifikovanja prelamanja svjetlosti. Komadi stakla se najčešċe koriste za prelamanje svjetlosti. Da bi se svjetlost jače lomila komadi stakla se polukružno bruse i stvaraju se sočiva (leċe). Ako svjetlost dolazi na izbočeno (konveksno) sočivo ona se po zakonu fizike lomi prema središtu leċe (sabira). Obratno je ako svjetlost naiđe na udubljeno (konkavno) sočivo, ona se tada rasipa. Svjetlost se sabira u žiži (fokusu). Žina daljina je rastojanje od centra sočiva do žiže. Žižna daljina kod rasipnih sočiva je virtuelna (zamišljena).

Sabirna sočiva se označavaju sa znakom plus(+), a rasipna sa minus (-). Snaga sočiva se određuje u dioptrijama. Dioptrije je recipročna vrijednost žižne daljine izražena u metrima. Što je manja žižna daljina sočiva imaju veċu upadnu krivinu, odnosno imaju više dioptrija. Dioptrija vrijednosti 1 znači da takvo sočivo ima žižnu daljinu 1 metar, a sočivo od 10 D ima žižnu daljinu od 10 cm.

U suštini sočivo je iskruženi (kružni) dio pravilne staklene lopte. Takvi su i optički dijelovi u oku, od koji su najvažniji rožnjača (cornea) i očno sočivo (lens).

Međutim kako ništa u životu nije savršeno, tako često i lopta od koje se dobijaju sočiva, nije savršeno okrugla, nego nepravilna ( "felsava"). Negdje je zaokružena više, a negdje manje. Ako od takve lopte iskružimo sočivo ono neċe sabirati zrake u jednu tačku, kako bi trebalo, nego ċe stvarati nejasnu tačku, često i u vidu linije.

Tako, ako i naš optički sistem oka često nije idealno razvijen, on može imati nejednaku zakrivljenost, pa neki dijelovi slike dolaze oštri na očno dno, a neki ne. Stvara se netačkast (astigmat) vid. Ovaj poremeċaj pogađa prije svega rožnjaču, ali može i sočivo.

Blaži oblici astigmatizma su fiziološka pojava i ne trebaju se tretirati. Jači oblici se koriguju naočalima, a još jači kontakt leċama. Stakla kojima se tretira astigmatizam nisu više sferična nego cilindrična (iskružena ne iz lopte, nego iz valjka, cilindra). Ta stakla imaju različitu prelomnu moċ u dva različita osnovna pravca (meridijana).

Nekad je astigmaizam toliko nepravilan da se ne može korigovati, nego je potreban operativni zahvat korekcije rožnjače (danas laserska intervencija) . U ekstremno izrazenim astigmatizmima, uzrokovanim deformitetima, kod keratokonusa ili keratoglobusa, potrebna je ponekad i transplantacija roznjace.

Astigmatizam sočiva se takođe mora korigovati. On se ne pokazuje na aparatima za mjerenje dioptrije, nego se koriguje subjektivno, kod probanja naočala. Zato se rezultati dobijeni na refraktometru ne smiju direktno prenositi na recept za naočale bez subjektivne provjere.

Ablacija mrežnjače

Mrežnjača (mrrežnica) je unutrašnji sloj oka sastavljen od nervnog dijela i od pigmentnog epitela. Nervni dio se zove senzorna retina i sastoji se od nervnih ċlija i nervnih vlakana. Pigmentni sloj se sastoji od epitelijalnih ċelija bogatih pigmentom melaninom. Pigmentni sloj stvara potpuno tamnu sliku u unutrašnjosti oka, tako da svjetlost u oko ulazi samo sprijeda, kroz zjenicu.

Ova dva sloja u mrežnjači tokom embriologije (razvoja oka u utrobi majke), nastaju iz dva različita embriološka sloja, senzorni dio nastaje iz ektoderma, a pigmentni iz mezoderma. Oni se tokom razvoja oka, udubljivanjem očnog pupoljka, tijesno pripiju jedan uz drugi.

Zbog labilne veze između svoja dva dijela, mogu se ovi slojevi tokom života odvojiti jedan od drugog. Odvajanje (ablacija) mrežnje je često izazvana patološkim procesima na mrežnjači i u staklastom tijelu, a može biti isprovocirana povredama oka, naročito tupim udarima, te kao komplikacija operacija na oku. Veċe kratkovidosti i starenje poveċavaju rizik ablacije.

Ablacija je praċena znatnim gubitkom vida i potpuno oporavljanje vida je rijetkost. Subjektivno pacijent primjeċuje crnu zavjesu pred okom, pad vida. Prije pojave ablacije kod pacijenta se mogu pojavljivati bljeskovi, svjetlice pred okom. Dijagnoza ablacije se uspostavlja pregledom očnog dna pomoċu oftalmoskopa, te ultrazvukom oka. Ablacija se liječi operativno.

Refleksi oka

Oko je veoma nježan organ i čak i male povrede mogu bit pogubne za njega. Iako je najveċim dijelom oko zaštiċeno u koštanom otvoru zvanom orbita, ipak je prednji dio oka otvoren i podložan povredama.

U zaštiti oka veliku ulogu igraju refleksne radnje kojima se kod svake opasnosti veoma brzo zatvaraju kapci, a glava pomiče u stranu.

Konjunktivalni i kornealni refles, nastaju i kod blagog dodira odnosno iritacije konjunktive odnosno rožnjače. Kao odgovor na dodir nastaje brzi grč kapaka i zavaranje očiju. Kod jačih iritacija i upala ovaj grč je dugotrajan (blepharospazam). Tako ako upadne strano tijelo u konjunktivalnu vreċu, ili na rožnjaču, često je skoro nemoguċe otvoriti kapke. Ljekar, da bi izvadio strano tijelo, ponekad mora ukapati kapi za anesteziju oka. Isto je i kod hemijske iritacije. Uz grč kapak obično ide i pojačano suzenje, kojim se oko ispira.

Sličan refleks, zbog povezanosti vidnih i slušnih centara, nastaje i kod jakih zvučnih podražaja. U slučaju pucnja mi automatski zatvaramo oči i pomičemo glavu u stranu. Takođe kada neko pođe rukom, ili nekim predmetom na nas, oči se automatski zatvaraju.

Jedn drugi refleks za zaštitu očiju je refleks zjenica. One se automatski skupljaju u slučaju jakog bljeska ili jakog svjetla, te znatno ograničavaju količinu svjetla što ulazi u oko. Ovaj refleks više ima ulogu da se obezbjedi vid i u slučaju nagle promjene količine svjetla kojom je oko izlozeno.

Porijeklo naziva pojmova u oftalmologiji

Osnovu za imenovanje dijelova oka i patoloških procesa u njima predstavljaju grčki i latinski jezik. Tako se za neke nazive koriste istovremeno i grčki i latinski jezik. U oficijelnoj anatomiji veċina je pak naziva potekla od latinskog jezika. A imena patoloških procesa na istim organima imaju osnovu iz grčkog jezika. Tako se naprimjer očni kapak oficijelno zove palpebra (lat), a upala kapka je blepharitis (od grčkog blepharos). Rožnjača se u anatomiji zove cornea (lat.cornu=rog), a upala rožnjače je keratitis (grč keratos=rog). Tako je i sam naziv oftalmologija postao od grčkog ophtalmos=oko i logos=nauka. Latinski pandan je okulistika (oculus=oko). Tako imamo dvojni naziv za očnog doktora, oftalmolog i okulista. Istina naziv okulista se danas rijetko upotrebljava.

Lens (anatomy)
Light from a single point of a distant object and light from a single point of a near object being brought to a focus by changing the curvature of the lens.
Schematic diagram of the human eye.
	lens crystallina

Ovaj put ċemo obratiti pažnju na neke pojmove koji su proistekli iz grčkog jezika.

an ili a je negacija na grčkom (ne, nemanje, nepostojanje)

iso označava da je nešto isto (napr: izobare=linije koje povezuju mjesta sa istim pritiskom, slično su izohipse itd.)

Aniso na grčkom znači da nešto nije isto, da se razlikuje. Tako imamo sljedeċe pojmove:

Aniseikonia= stanje kod koga se slika dobijena gledanjem jednog oka razlikuje po veličini I oštrini od slike dobijene na drugom oku. Uzrok je najčešċe visoka razlika u dioptriji kod dva oka (veċa od 3 dioptrije).

Anisocoria= stanje kod koga su zjenice na dva oka nejednake veličine. Uzroci su razni nervni, očni i opšti poremeċaji.

Anisometropia= stanje kada dva oka imaju razliku u refrakcionoj grešci

A ili an označavaju potpuni nedostatak nečega, naprimjer:

Anophtalmus= nedostatak oka

Aniridia= urođeni nedostatak irisa (šarenice)

Aphakia=nedostatak očnog sočiva (phakos=sočivo na grčkom, lens=sočivo na latinskom)

Astenopija = brzi zamor pri gledanju

Asthenia znači slabost (grčki),a opia znači gledanje. Bukvalno prevedeno astenopija bi bila slabost pri gledanju. U praksi se radi o brzom zamaranju pri gledanju, o nemoguċnosti dugotrajnog gledanja, obično kod gledanja na blizinu.

O astenopiji govorimo kada unatoč tome što je oko dobro izkorigovano, znači ima potrebnu korekciju refrakcione greške, ipak postoje smetnje pri gledanju.

Uzroci astenopije mogu biti mišiċni (slabost mišiċa koji učestvuju u gledanju), zatim psihogeni, te faktori okoline.

Mišiċni faktori su ili slabost cilijarnog mišiċa, odnosno slabost akomodacije, ili poremeċaji tonusa I ravnoteže spoljnih očnih mišiċa. Najčešċe se radi o naporima spoljnjih mišiċa da zadrže oči u odgovarajuċem poloaju iako postoji tendenca očiju (forija) da idu u stranu (esophoria i exophoria).

Psihogeni faktori su naprimjer umor, nenaspavanost, briga, koji utiču na mišiċe oka da se brže zamaraju.Takođe i neke psihičke bolesti I subjektivna stanja, neuroze naprimjer mogu davati astenopiju usljed loše moguċnosti koncentracije.

Faktori okoline su: loše osvjetljenje, bljeskanje svjetla, rad na kompjuteru, pogrešan položaj tijela pri čitanju (ležanje), itd.

Astenopija je često mukotrpan problem i za pacijenta i za oftalmologa i potrebna je detaljna anamneza (razgovor) i detaljan pregled da bi se otkrio uzrok.